Utakmica protiv Lokomotive Zekićev je trenerski masterclass

Poprilično se tražio Zoran Zekić otkako je jesenas preuzeo klupu Osijeka od Stjepana Tomasa.

Bilo je tu puno teško objašnjivih odluka, ranih zamjena po nekoliko igrača, na poluvremenu ili čak ranije te mijenjanja startnih formacija praktički svaku utakmicu, a nakon toga i promjena formacije i strategije usred njih.

Tešku sezonu igrao je Osijek cijelim njenim tijekom, čemu zapravo svjedoči i činjenica da je u svakoj od prve tri četvrtine prvenstva ostvaren jednak broj bodova, 12. 

Osijek napokon pobjeđuje u serijama

No, čini se da je pronašao ono što je tražio budući da je Osijek u posljednjih šest susreta upisao pet pobjeda. Od toga, čak četiri na gostujućem terenu. Domaćim porazom od Varaždina, pred ulazak u posljednji krug prvenstva, kao da se pojavio jedan novi Osijek.

Čak i tu jednu utakmicu od posljednjih šest u kojoj nisu upisali pobjedu, Osijek je imao vodstvo i kontrolu sve do crvenog kartona Slavka Bralića. I već tri kola prije kraja, za tri boda u ovoj četvrtini prvenstva nadmašen je učinak iz prva tri.

Osijek je odigrao vrlo dobro u gostima kod Slaven Belupa, nakon toga su slavili na Poljudu, gdje su imali kontrolu sve do nepotrebne panike u zadnjih 20-ak minuta susreta, a onda je rutinski savladan Rudeš. Protiv Istre 1961 je do crvenog sve izgledalo dobro, a onda je odrađena sjajna gostujuća partija u 0:3 pobjedi kod Gorice. No, to sve kao da je bilo uvod u ono što su navijači vidjeli prethodnog vikenda na Opus Areni.

Nije problem autoru ovog teksta reći da je često veliki Zekićev kritičar, kao niti to da kao navijač Osijeka više puta nije podržavao neke njegove odluke. No, isto tako nije nikakav problem pohvaliti ono što je bilo dobro. Zapravo ne dobro, bilo je fantastično!

Izašla je postava, rijetko kome je bilo jasno što Zekić sprema

Na prvu, nije se tako činilo. Sve je na papiru izgledalo kao 4-3-3 formacija, s Marinom Prekodravcem na stoperu ili 4-4-2, s veznim redom u rombu. Ali, ono što je navijače Osijeka zabrinulo je dojam da je Zekić odustao od formacije s tri obrambena igrača, nakon što je to u Gorici izgledalo sjajno.

Zapravo, nije bilo tako. Osijek je ovaj susret izašao u formaciji 3-4-1-2, ali onako kako je rijetko tko očekivao. Lijevog stopera igrao je Roko Jurišić, dok se na lijevom boku našao Domagoj Bukvić. Srednji obrambeni igrač bio je Andre Duarte, desni stoper Prekodravac, a na desnom boku sve bolji Renan Guedes.

Dva srednja vezna bili su ovog proljeća sjajni Darko Nejašmić, uz Ramona Miereza nesumnjivo najbolji igrač Bijelo-plavih ove sezone te Enis Čokaj, čije se hvatanje prave forme čeka. Ili je čekanje ovih nastupom završilo? Svi dobro znamo kakav je to igrač. Ispred njih je uz puno slobode koordinirao Petar Pušić, dok su u napadu bili Ramon Mierez i Anton Matković. No, s podosta drugačijom ulogom.

No, krenimo s onim što je Zekić postigao formacijom u kojoj su Jurišić i Prekodravac nominalno zaigrali stopere.

Uloga neobičnih stopera fantastično je pogođena

Budući da je odabrao visoko postavljenu obranu, Zekić je s njima dvojicom dobio brze i pokretljive igrače koji će prije ulaziti u presing ili čak ulaziti u prostor ispred igrača te oduzimati lopte. Obojica su dobili puno slobode oko vlastite procjene igre, s ciljem da se nađu na mjestu gdje bi mogli presjeći neko dodavanje ili jednostavno uskočiti ispred igrača prije nego neku dulju loptu primi.

Također, u napadu su imali funkciju igrača koji može ponijeti loptu u protivničku polovicu te osvojiti prostor, što je posebno Jurišić koristio jako dobro. U takvim situacijama, Nejašmić ili Čokaj postajali su oni koji se povlače nazad te preuzimaju ulogu obrambenog igrača.

Andre Duarte je također bio ofenzivno dosta aktivan. Obrambeno kao glavni dirigent igre odradio je sjajan posao, uz dodatak kako može biti sretan što je kiks koji je napravio te koji je doveo do pogotka gostiju, došao u trenucima kad je utakmica već bila odlučena. U napad je često ulazio s ciljem da izvuče nekog protivničkog igrača na sebe prije nego precizno doda loptu.

Bočni igrači su odigrali klasičnu ulogu tzv. wing backova, gdje je Bukvić dosta toga pokušavao i nekim solo akcijama ili driblinzima, dok se Guedes više izvlačio u pozicije gdje bi dobio loptu odakle bi mogao uputiti koristan centaršut ili predati loptu nekome u prostor. Nakon Bukvićevog centaršuta, koji je rezultirao fliperom obrambenih igrača Lokomotive, postignut je prvi pogodak koji je dodatno otvorio utakmicu.

Dva srednja vezna s posebnim zadacima i Pušić koji uživa u slobodi 

Za Nejašmića i Čokaja je već navedeno kao su prema potrebe ulazili u zadnju liniju, no to naravno nije sve. Radi se o igračima koji se najviše kreću te slijedom toga imaju najviše uloga. Ovog puta se od njih u fazi napada tražilo da jedan od njih bude onaj koji će suigraču uvijek ponuditi opciju lakog dodavanja. To je vrlo bitno kad je igra postavljena onako kako je navedeno, s obrambenim igračima koji dobivaju podosta slobode za ponijeti loptu u protivničku polovicu.

Nejašmić i Čokaj jako dobro prate igru i posjeduju dobar pregled iste pa imaju mogućnost istog trenutka nakon primanja lopte proslijediti je dalje. To su jako dobro radili i time smanjivali rizik gubitka lopte u opasnoj situaciji. Zbog toga ih nije bilo toliko u samoj završnici, a to je zapravo nešto što se može dodatno popraviti.

Posebno priča je Petar Pušić, koji je odigrao možda i najbolju utakmicu sezone, iako se među strijelce ili asistente nije upisao. On je kao isturena desetka imao puno slobode, no to ne znači da nije igrao odgovorno. Pretrčao je jako puno, pomogao je momčadi u obrani, ali posebno vrijedi spomenuti njegove reakcije u napadu.

Pušić je oduševio s nekoliko proigravanja petom te nekim drugim potezima koje je odigrao iz prvog dodira te je time ubrzavao igru. Također, nekoliko puta došao je u poziciju za udarac, za koji je već pokazao da je jedna od većih kvaliteta njegovog igračkog repertoara. Ovog puta udarci nisu bili precizni, no sama igra u kojoj netko poput Pušića dobiva priliku povući udarac s dvadesetak metara je vrlo plodna.

Pušić je ove sezone igrao uistinu svašta, od desnog krila pa čak do lijevog beka u prvom susretu protiv Hajduka na Opus Areni, a ovo je očito pozicija koja mu najviše odgovara.

Zekić je smirio Miereza i u pravi trenutak u vatru bacio Matkovića

Za kraj, imamo Miereza i Matkovića. Čini se kako je Zekić trener koji je napokon uspio malo smiriti Miereza. Ne misli se tu na neko smirivanje karaktera ili bilo što slično tome. Uspio je Miereza odvratiti od obrambenih, ali i nekih napadačih akcija u kojima se previše potroši.

Mierez kod Zekića igra klasičnu devetku, a to se vidi i na njegovim pogocima. Najbolji strijelac lige u posljednji šest utakmica postigao ih je sedam, dok je u jedinoj gdje nije zabio, protiv Rudeša, bio asistent za pogodak Pušića.

Osijek – Lokomotiva (statistika)
(Foto: Sofascore)

Grafiku omogućuje Sofascore

Naravno, kad se manje potroši Mierez je mirniji pred golom, ali se i ukupno puno više puta nađe u prilici. Njegova glava ponovno je najubojitije streljivo Osijeka, kao što je to bilo u vrijeme dok je na klupi sjedio Nenad Bjelica. Nakon toga se Mierez uglavnom jako puno trošio te isto tako često primao loptu u situacijama gdje nije opasan ili gdje nema dobro rješenje što s loptom učiniti, umjesto da lopta prema njemu dolazi tamo gdje je i više nego ubojit. 

Posebnu ulogu imao je i dragulj momčadi Anton Matković. Iako je Osijek nominalno igrao s dva napadača, Matković je kod takve igra onaj koji se uglavnom pri traženju lopte izvlači na jedno ili drugo krilo. Iz toga je došla fenomenalna solo akcija u kojoj je glavom prebacio svog čuvara, gurnuo si loptu u for, a onda fantastično ubacio s desne strane za Miereza, čiji je udarac zaustavio Čavlina, momak zaslužan što je Lokomotiva primila samo tri pogotka.

Matković je postigao dva pogotka te izborio crveni karton, također radi sjajnog kretanja i čitanja igre te je zasluženo proglašen igračem utakmice, a veliki interes najvećih europskih klubova samo još više raste. Matković ima sve predispozicije postati najskuplji Osijekov eksponat u povijesti, igrač koji bi u blagajnu kluba mogao dobiti ogromnu cifru, koja bi onda postala veliki zalog za gradnju moćne momčadi u budućnosti.

Sve zajedno je to predstavljalo ofenzivni visoki presing

Sve to zajedno bilo je postavljeno kao jedan visoki presing, s ciljem što bržeg vraćanja posjeda, a nakon toga brze predaje lopte prema naprijed. Obrana je bila anticipatorna, što je jedan vrlo riskantan, ali isto tako atraktivan te efikasan način igre, ako se dobro izvodi.

Za one koji ne znaju, anticipatija znači čitanje igre u kojoj je cilj prepoznati kretnju lopte i oduzeti je prije nego igrač kojem je upućena istu dobije u kontrolu. Ukratko, to je igra u kojoj igrači u fazi obrane puno više prate kretanje lopte nego igrača kojeg bi inače trebali čuvati.

Kad takva obrani upali, onda dobivamo Kloppov Liverpool u najboljem izdanju kao najbolji primjer. No, igrati takvu obranu bez uspjeha u odrađivanju glavnog cilja može biti jako kontraproduktivno.

Zekić je iznenadio Čabraju i u potpunosti ga nadigrao

Zoran Zekić je ovog puta time iznenadio svog kolegu Čabraju, potpuno ga je zatekao u situaciji gdje ovaj nije imao instantan odgovor na Osijekov način igre. Gotovo je bilo nevjerojatno da Osijek uz igru i dominaciju kakvu je imao nije postigao pokoji pogodak već u prvom dijelu.

Što se tiče napadačke igre kad Osijek ima loptu u nogama te treba krenuti graditi napad od zadnje linije, to je ono gdje Zekić i Osijek imaju još jako puno prostora za napredak. Odnosno gdje je moguće osmisliti i uigrati nekoliko različitih akcija planiranih za napad na postavljenu obranu.

I to je ono što veseli, kad se zna da Osijek može igrati još bolje nego što je to bilo u subotu. A to je bila njihova najbolja ovosezonska partija. Gledajući na značaj utakmice i kvalitetu protivnika, bolja od onih 6:1 protiv Slaven Belupa iz prvog kola.

Zasluge svakako idu Zekiću, koji je ovo osmislio i u tom konstantnom traženju možda napokon pronašao igru kakvoj se navijači Osijeka nadaju.

Naravno, imao je ovog puta taj efekt iznenađenja na svojoj strani, koji u idućim susretima kad ovako odluči postaviti igru neće postojati. Taj način igre, ali i onaj protiv Gorice, svakako će navijačima Osijeka dati nadu u sjajne rezultate.

Prvi takav bio bi da se ove sezone izbori Europa. Za to je, u slučaju da Lokomotiva do kraja uzme svih devet, potrebno uzeti pet boda. Ovakvom igrom kakvu Zekićevi momci prikazuju u posljednjem kvatralu prvenstva to je itekako izvedivo.