Obraniti Hrvatsku od neprijatelja za njih je bila najlakša odluka u životu

Domovinski rat prošli su i branitelji Pavo i Miro. Obraniti Hrvatsku od neprijatelja za njih je bila najlakša odluka u životu. Danas se s ponosom sjećaju ratnih dana, iako nisu ostali neokrznuti – zahvalni su što su živi. Rad u zajednici i obitelj na okupu zacjeljuju sve ratne ožiljke.

U ratu ili u miru. Dva prijatelja zajedno tada, zajedno i danas. 

Spretan je Pavo kada pravi domaće kobasice i kulen. Podsjeća ga to na rodni kraj i život prije odlaska na bojište.  

– Domoljublje, hrvatstvo, ja sam iz tog podneblja, moji korijeni vuku iz Dalmacije, rođen sam u Posavini. Mi smo uvijek navikli braniti svoje, naglasio je Pavo Jazvić, branitelj i predsjednik Udruge HVIDRA Jug Čakovec.

“Navikne se čovjek na sve”

Bio je mlad, pun života i spreman, ako treba, poginuti za slobodu Domovine. Ranjen je ’92.

– Nije amputirana, imam svoju nogu, ali teško hodam. Imam tri frakture, kuk, kralježnica, zdjelica i živac mi je spaljen, presječen, tako da teško ide, ali navikne se čovjek na sve, rekao je Jazvić.

Osim što je pretrpio nepovratni gubitak ostao je i bez brata Ilije. Treći brat razmijenjen je u Nemetinu. Strahote zarobljeništva na pragu punoljetnosti proživio je i Miro.  

– Ranjen sam 11. studenog na Trpinjskoj cesti i završio sam u Borovo Commerceu. Zadobio sam četiri prostrjelne rane, rekao je Miroslav Radmanović, vukovarski branitelj.

Nakon pada Borova Sela završio je na ispitivanju. Oči u oči s Arkanom, a nakon toga pravac – logor.

– U Bogojevo su nas natovarili, tamo su me prebili. Namlatili su nas i spremili u autobus za Zrenjanin-Stajić, rekao je Radmanović.

Ne kriju da se gotovo svakodnevno prisjećaju ratnih dana. 

– Ipak je to rat, ljudi pogibaju, imaš i mrtve i ranjene. Tvoji prijatelji pogibaju pored tebe, ali sve nekako je to prošlo. Hvala Bogu, živi smo, rekao je Miroslav Radmanović.

– Da može biti puno bolje – može! Treba politika, vlada, još više gledati na narod, da narod ima više plaće, umirovljenici veće mirovine, naglasio je Pavo Jazvić.

Aktivni su u društvu, bave se sportom koliko mogu i pomažu drugima. Snagu im daju vjera i obitelj bez koje ništa ne bi imalo smisla.